Blagdan Imena Marijina 12. rujna proslavljen je u Tuzli u filijalnoj crkvi u Solini. Svake godine ovaj blagdan se slavi na poseban način, posebice posljednjih nekoliko godina od kada je u Solini izgrađena Crkva u čast Gospi Gradovrškoj. Svetu misu predvodio je Dekan Tuzlanskog dekanata Fra Franjo Martinović pred nekoliko stotina vjernika. On je u svojoj propovijedi naglasio koliki je značaj Imena Marijina i koliko je važno što ovaj blagdan slavimo u blizini Gradovrha. „Ova crkva ima važnu ulogu za našu sadašnjost i budućnost, jer će ona svjedočiti budućim generacijama o našim kršćanskim korijenima. Svjedočit će o jakoj vjeri i pouzdanju u Boga i Majku Božju naših predaka. Svjedočit će o tolikim gradovrškim mučenicima koji su prolili svoju krv za svoju vjeru”, kazao je Fra Franjo. “Ako se osvrnemo na povijest, onda možemo reći sve je poteklo i sve dobilo svoju povijesnu vrijednost od Gradovrha i Gospe Gradovrške, i evo sve dobiva svoju krunu kod Milosnog Gospina Lika”, dodao je Fra Franjo.
Crkva u Solini podsjeća na duboku turobnu, ali veoma značajnu povijest.
Naime prije više od tri stoljeća 1688. godine u jednoj velikoj migraciji velika rijeka ljudi, zajedno sa svojim vjerskim ocima napustila je ovaj kraj da bi naselila drugi. Velika skupina katolika zajedno s franjevcima s Gradovrha krenuli su u neizvjestan put, ali s velikom vjerom i samopouzdanjem. Sa sobom su kao najveću relikviju ponijeli i čudotvornu Gospinu sliku koja se i danas čuva u Franjevačkom samostanu u Baču. Ove godine na Blagdan Imena Marijina stigli su i sami Bačani čiji su pradjedovi sudjelovali u toj velikoj migraciji u kojoj ih je čudotvorna slika Gospe Gradovrške spasila.
Prije tri godine započelo je obilježavanje 320. obljetnice od odlaska Gradovrških Hrvata u Bač, pa je tim povodom izdana i monografija „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača“. Monografiju su zajedno izdali hrvatska kulturna društva iz Bača i Tuzle.
Zahvaljujući upravo očuvanju povijesti danas imamo jedinstvene veze Tuzlaka i Bačana. Davne, 1988. godine kada se navršila okrugla obljetnica 300 godina od dolaska Gospe iz Gradovrha u Bač, sinovi Bača i Soli su gotovo i zaboravili na svoju Nebesku Majku odlakle je došla. Ona se sama pobrinula te potaknula dvojicu svojih sinova da progovore o njoj. To su bili Lazar Iva Krmpotić i fra Josip Zvonimir Bošnjaković. „Oni su pokrenuli inicijativu i organizirali proslavu ove značajne obljetnice koja je bila veličanstvena i dostojna Nebeske Majke. Bilo je tada i onih koji nisu samo zaboravili odakle je Gospa došla nego su uporno i nijekali njezino podrijetlo“, ispričao je Tuzlanski gvardijan Fra Zdravko Anđić. Nakon 19. godina od proslave 300 obljetnice ponovno su sinovi zaboravili svoju Majku i opet Ona nije dopustila da sve otiđe u zaborav pa nadahnjuje članove Mostonge da zajedno sa Fra Josipom Špeharom stupe u kontakt s Tuzlacima i obnove zajedničko druženje. „Tako nakon 20 godina smo se ponovno okupili zajedno slaviti našu Nebesku Majku. Kao i kod prvog zajedničkog okupljanja tako i sada ponovno se javljaju pojedinci koji niječu ili dovode u pitanje podrijetlo Gospine slike. Samim tim dovode u pitanje jednu povijest kojoj smo svjedoci“, priča fra Zdravko te dodaje da ni ovaj put to nevjernim Tomama nije uspjelo. „Naime slika je vrlo brzo odnesena na restauraciju koja je pokazala da je slika originalna, da nije preslikavana i kako datumi koji stoje na ikoni i na kruni odgovaraju vremenu koji su zapisani, a to je 17. stoljeće“, podsjetio je tuzlanski Gvardijan.
Ovakva povijest vezala je posljednjih nekoliko godina Tuzlake i Bačane, ili jednostavno rečeno Gradovrške Hrvate koji se dva puta godišnje susreću. Ove godine, uoči proslave Blagdana Imena Marijina u Tuzlu su stigli Bačani, a več početkom listopada u Bač odlaze Tuzlaci. Sada uspostavljene veze su duboko ukorijenjene i ostaje nada da ih više nitko nikada neće prekinuti. U prilog tome govori i činjenica da Gradovrška Gospa danas ima Crkvu čija je zaštitnica, a njezina dječica i dalje slijede njen lik i utječu joj se, slave ju i ne zaboravljaju.
