srijeda, 25. prosinca 2013.

Gradovrška Gospa



Piše: Maja Nikolić

Blagdan Imena Marijina 12. rujna proslavljen je u Tuzli u filijalnoj crkvi u Solini. Svake godine ovaj blagdan se slavi na poseban način, posebice posljednjih nekoliko godina od kada je u Solini izgrađena Crkva u čast Gospi Gradovrškoj. Svetu misu predvodio je Dekan Tuzlanskog dekanata Fra Franjo Martinović pred nekoliko stotina vjernika. On je u svojoj propovijedi naglasio koliki je značaj Imena Marijina i koliko je važno što ovaj blagdan slavimo u blizini Gradovrha. „Ova crkva ima važnu ulogu za našu sadašnjost i budućnost, jer će ona svjedočiti budućim generacijama o našim kršćanskim korijenima. Svjedočit će o jakoj vjeri i pouzdanju u Boga i Majku Božju naših predaka. Svjedočit će o tolikim gradovrškim mučenicima koji su prolili svoju krv za svoju vjeru”, kazao je Fra Franjo. “Ako se osvrnemo na povijest, onda možemo reći sve je poteklo i sve dobilo svoju povijesnu vrijednost od Gradovrha i Gospe Gradovrške, i evo sve dobiva svoju krunu kod Milosnog Gospina Lika”, dodao je Fra Franjo.

Crkva u Solini podsjeća na duboku turobnu, ali veoma značajnu povijest.

Naime prije više od tri stoljeća 1688. godine u jednoj velikoj migraciji velika rijeka ljudi, zajedno sa svojim vjerskim ocima napustila je ovaj kraj da bi naselila drugi. Velika skupina katolika zajedno s franjevcima s Gradovrha krenuli su u neizvjestan put, ali s velikom vjerom i samopouzdanjem. Sa sobom su kao najveću relikviju ponijeli i čudotvornu Gospinu sliku koja se i danas čuva u Franjevačkom samostanu u Baču. Ove godine na Blagdan Imena Marijina stigli su i sami Bačani čiji su pradjedovi sudjelovali u toj velikoj migraciji u kojoj ih je čudotvorna slika Gospe Gradovrške spasila.

Prije tri godine započelo je obilježavanje 320. obljetnice od odlaska Gradovrških Hrvata u Bač, pa je tim povodom izdana i monografija „Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača“. Monografiju su zajedno izdali hrvatska kulturna društva iz Bača i Tuzle.

Zahvaljujući upravo očuvanju povijesti danas imamo jedinstvene veze Tuzlaka i Bačana. Davne, 1988. godine kada se navršila okrugla obljetnica 300 godina od dolaska Gospe iz Gradovrha u Bač, sinovi Bača i Soli su gotovo i zaboravili na svoju Nebesku Majku odlakle je došla. Ona se sama pobrinula te potaknula dvojicu svojih sinova da progovore o njoj. To su bili Lazar Iva Krmpotić i fra Josip Zvonimir Bošnjaković. „Oni su pokrenuli inicijativu i organizirali proslavu ove značajne obljetnice koja je bila veličanstvena i dostojna Nebeske Majke. Bilo je tada i onih koji nisu samo zaboravili odakle je Gospa došla nego su uporno i nijekali njezino podrijetlo“, ispričao je Tuzlanski gvardijan Fra Zdravko Anđić. Nakon 19. godina od proslave 300 obljetnice ponovno su sinovi zaboravili svoju Majku i opet Ona nije dopustila da sve otiđe u zaborav pa nadahnjuje članove Mostonge da zajedno sa Fra Josipom Špeharom stupe u kontakt s Tuzlacima i obnove zajedničko druženje. „Tako nakon 20 godina smo se ponovno okupili zajedno slaviti našu Nebesku Majku. Kao i kod prvog zajedničkog okupljanja tako i sada ponovno se javljaju pojedinci koji niječu ili dovode u pitanje podrijetlo Gospine slike. Samim tim dovode u pitanje jednu povijest kojoj smo svjedoci“, priča fra Zdravko te dodaje da ni ovaj put to nevjernim Tomama nije uspjelo. „Naime slika je vrlo brzo odnesena na restauraciju koja je pokazala da je slika originalna, da nije preslikavana i kako datumi koji stoje na ikoni i na kruni odgovaraju vremenu koji su zapisani, a to je 17. stoljeće“, podsjetio je tuzlanski Gvardijan.

Ovakva povijest vezala je posljednjih nekoliko godina Tuzlake i Bačane, ili jednostavno rečeno Gradovrške Hrvate koji se dva puta godišnje susreću. Ove godine, uoči proslave Blagdana Imena Marijina u Tuzlu su stigli Bačani, a več početkom listopada u Bač odlaze Tuzlaci. Sada uspostavljene veze su duboko ukorijenjene i ostaje nada da ih više nitko nikada neće prekinuti. U prilog tome govori i činjenica da Gradovrška Gospa danas ima Crkvu čija je zaštitnica, a njezina dječica i dalje slijede njen lik i utječu joj se, slave ju i ne zaboravljaju.

Gospa Potroska

28.10.2012., nedjelja
ukazala se gospa potroska !!!


Ime mjesta: POTRAVLJE
Vrijeme naseljenja: 17 stoljeće
Županija: Splitsko - dalmatinska
Područje doseljenja: Travnik, Rama, Mostar i okolica 
Broj žitelja (2001.): 823 (m-419, ž-404)
Župa: Sv.Filip i Jakov
Dragi moj puče potroski, ne mogu da van ne iskažen osobnu radost i sriću šta se je u našoj župnoj crkvi sveti Pilipa i Jakova UKAZALA GOSPA!

Ma nije to šta mislite vego se je ukazala slika naše gospe potroske!
Moran priznat da je nikad do sad nisan vidijo jer je u crkvi nije ni bilo. A di je bila? Naša je naš novi župnik sliku u župnoj kući u nikoj prostoriji. Biće da je tute čekala restavuraciju jer je slika stara blizon 300 godina!

Sliku je donijo 1727. godine iz Budima naš undašnji župnik pra Petar Karapandža. Sliku je dobijo od carice Marije Terezije u zahvalu šta jon je bijo duovnik. A on je sliku posvetijo svome potroskom puku...

Di je slika bila kroz stolića ja to ne znan. Al najvažnije da je naša prilipa gospa potroska izašla iz stolitnoga mraka na vidilo. Veliko fala našome župniku pra Stanku šta je sliku pronaša i metijo prid oltar da se prid njon moli listopadska krunica.

A krunicu gospinu svaki dan sa svojin župnikon moli i do osandeset virnika ili bolje reć virnica...naši matera, baba, sestare, žena...
To je braćo moja velik broj a more bit i veći...gospa naša potroska daće da se sva čeljad potroska okrenu k dragom Bogu jer je tute sve šta jin u životu triba.

Gospe naša potroska, moli se svome sinu za nas, sačuvaj nas od zla i napasti, udili nam čvrstu viru, zercu zdravlja i mira u duši, amen!

Gospa Trsatska

Milosna, čudotvorna i sveta slika

Na slici je lik Marije dojiteljice, poznate kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti 

U svetištu Majke Božje na Trsatu hodočasnici se trajno izmjenjuju u svojim mislima i osjećajima pred likom Gospe Trsatske koji stoji na glavnom oltaru svetišta. To je lik Marije dojiteljice, a među vjernicima je poznata kao Majka Božja Trsatska ili Gospa Trsatska, dok je crkveni dokumenti posljednjih stoljeća nazivaju Majka milosti. To je lik mlade majke koja doji Isusa, a njezin se pogled susreće s pogledom promatrača. Svakako, nitko se ne otima dojmu što ga ostavlja lik Gospe Trsatske. Taj dojam je snažan i prisan, otvara vrata govoru duše, molitvi, a zatim prerasta u uspomenu koju se ne zaboravlja. Osobni kontakt »oči u oči« nije ostvaren samo pogledom Marijinih očiju uperenih u promatrača što ga je postigao slikar trsatske Marije nego se ostvaruje i mnogim zabilježenim i nezabilježenim uslišanjima zbog kojih trsatski Marijin dom još uvijek živi.

Takav odnos kršćana prema liku Gospe Trsatske traje već 640 godina, premda je nastanak slike vezan uz legendu, a počeci njezina štovanja na Trsatu utonuli su u predaju. Povijest još uvijek nije u stanju reći konačnu riječ o nastanku slike ni o počecima njezina štovanja.

Ono što nije pitanje jest činjenica da ta slika uživa stoljetno štovanje i da je isto tako stoljetna milosna učinkovitost tog štovanja jer se očituje u sve učestalijim uslišanim obraćanjima za pomoć Majci Božjoj u nevoljama i bolestima i brojnim znakovima zahvalnosti onih koji su uslišani u svojim prošnjama. Slika Gospe Trsatske je, naime, milosna, čudotvorna i sveta slika.

Delegat Urbana V. Bonifacije iz Napulja

O podrijetlu slike Gospe Trsatske i vremenu kad je našla mjesto na Trsatu prvi piše povjesničar trsatskog svetišta Franjo Glavinić u svom djelu »Historia Tersatana« pozivajući se na tada već spaljene »Medvedgradske uspomene« i tvrdi da je ondje bilo zapisano kako je i ta slika jedna od onih koje valja pripisati sv. Luki, autoru mnogih Bogorodičinih slika. Naravno, isticanje sv. Luke kao autora slike oslanja se na neprovjerljivu sveopću kršćansku predaju. Glavinić naglašava da je sliku poslao na Trsat papa Urban V. jer je on 1362. posjetio loretsko svetište i »dobro se obavijestio o događajima« u prijenosu Svete kuće iz Nazareta »pa je odlučio počastiti spomenuto mjesto na Trsatu i probuditi pobožnost ilirskog naroda te odanost prema Slavnoj Djevici time što je iz Rima po ocu Bonifaciju iz Napulja, apostolskom propovjedniku, poslao sliku spomenute Djevice, djelo sv. Luke«.

O samoj Gospinoj slici Glavinić ne piše mnogo. Naznačio je opće oznake te slike riječima: »Slika je izrađena na cedrovoj dasci; visoka je dvije stope i jedan palac, a široka tri stope i dva palca svojim dodacima.« K tome još bilježi da je u njegovo vrijeme početkom 17. st. slika čudotvorna. Spominje da je podije1jena na tri polja. Na središnjem je lik Bogorodice s djetetom Isusom na desnoj podlaktici. Na desnom polju triptiha je u gornjem dijelu prikazano navještenje Mariji po Gabrijelu, a u donjem je sv. Bartol između dva đakona; svi stoje. Na lijevom polju je u gornjem dijelu prikazan Isus na križu; podno križa su Marija i Ivan apostol, a u donjem dijelu polja su tri svetačka lika; prepoznatljivi su apostoli sv. Petar i sv. Pavao.

Krunidba Gospe Trsatske

Početkom 18. st. Riječanin Petar Francetić je dva desetljeća vodio trsatsko svetište. U to vrijeme trsatsku Gospinu sliku Hrvatski sabor naziva »čudotvornom slikom Trsatske Gospe«. Zašto se je Hrvatski sabor bavio slikom Gospe Trsatske? Jasno je to iz njegova zaključka koji glasi: »Rijetku je slavu i čast namijenila Sveta rimska Stolica čudotvornoj slici Trsatske Gospe. Poslat će iz Rima dvije zlatne krune kojima će se ovjenčati Gospa i maleni Isus u njezinim rukama. Krunidbu će s velikim svečanostima obaviti jedan kardinal. Sadašnji velečasni otac gvardijan, jer je to sveto mjesto u vlasti Kraljevine Hrvatske, vrlo učtivo i posebno poziva slavne staleže i redove, i to za početak rujna ove godine, na jednu svečanost kod koje će se rijetkim i osobitim krunama - koje je poslala njegova Svetost Vrhovni Svećenik - ovjenčati slika velike i čudotvorne Majke preblažene djevice Marije i malog Isusa. Kod te svečanosti proglasit će se isto sveto mjesto čudotvornim i čudesnim. Dok se nadamo da će časni Kaptol zagrebački odrediti nekog iz svoje sredine, šaljemo onamo od gospode staleža spomenutog gospodina iz Kaptola te velemožnog gospodina baruna Mihaela Androku mlađeg s plemenitim Nikolom Salijem koji će kao izaslanici biti službeno kod svečanosti u ime slavne Kraljevine. Podrobniju će uputu primiti kod slijedećeg zasjedanja Sabora.«

Zaključak Hrvatskog sabora bio je zapravo odgovor na pismo trsatskog gvardijana kojim je bio zatražio sudjelovanje predstavnika Sabora na svečanosti krunidbe lika Gospe Trsatske. Francetić je smatrao da je pravi čas kako će povećati vjersko značenje trsatskog prošteništa i njegovu privlačivost. Stoga se odlučio za krunidbu slike Gospe Trsatske. U biskupu talijanskog grada Verone kardinalu Franji Barbarigu našao je zagovornika svoga nauma i posrednika kod Kaptola bazilike sv. Petra u Rimu koji je dodijelio iz zaklade kneza Aleksandra Sforze dvije krune za krunidbu Marijina i Isusova lika na slici Trsatske Gospe. Poziv na krunidbu lika Gospe Trsatske Francetić je upravio i carskom dvoru u Beču, a nakon što je Hrvatski sabor preuzeo pokroviteljstvo nad tim činom, uputio je poziv na namjeravanu svečanost svim biskupima i redovničkim poglavarima u Hrvatskoj, Sloveniji i nekim biskupima gdje se te zemlje susreću s Italijom. Obavijestio je i župnike, ostale svećenike i redovnike s molbom da povedu kršćanski narod na Trsat. Organizirao je i svečanu trodnevnicu uoči tog događaja koja je započela 7. rujna 1715.

Prvog se dana okupilo oko trideset tisuća hodočasnika. Sabrali su se Hrvati, Slovenci i Talijani pa su propovjednici govorili na ta tri jezika. Za toliki broj ljudi crkva je bila premalena pa se narod okupio na negdašnjem trsatskom groblju uz svetište. Prvog je dana sliku Gospe Trsatske okrunio pomoćni pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, veliki poklonik i povjesnik trsatskog svetišta. U procesiji prije krunidbe Petar Francetić sam je nosio krune. Na drugi dan proslave nosila je tek okrunjenu sliku velika procesija kroz grad Rijeku. Riječani su, predvođeni gradskom upravom, iskazivali slici čast po ulicama i u svim riječkim crkvama. Treći je dan proslava krunidbe završila opet masovnim okupljanjem na Trsatu.

Bila je to prva krunidba jedne Gospine slike izvan Italije. Dvije godine kasnije okrunjene su čudotvorne slike u Čenstohovi u Poljskoj i na Svetoj gori u Sloveniji.

Francetić je uspio proširiti i liturgijsko štovanje Trsatske Gospe izvan samog prošteništa. Prethodno je zadobio pristanak svećenika grada Senja i suglasnost svih franjevaca u zapadnom dijelu Hrvatske da se 10. svibnja slavi kao blagdan Gospe Trsatske. Uputio je nakon toga molbu u Rim i zadobio pristanak Zbora za vjerske obrede kojim se dopušta da svjetovni i redovnički kler Senjske biskupije i svi franjevci Hrvatsko-slovenske pokrajine sv. Križa mogu moliti božanski časoslov i služiti misu »Svete kućice loretske«. Dopuštenje je dano 7. rujna 1709. od Zbora za vjerske obrede, a 23. rujna iste godine dopuštenje je potkrijepio papa Klement XI (1700-1721). Od tog vremena Gospa Trsatska ima svoj blagdan: slavi se 10. svibnja svake godine.

Emanuel Hoško
UZ 640. GODINA SLIKE GOSPE TRSATSKE