srijeda, 30. kolovoza 2017.

MAJKA BOŽJA JASENOVAČKA



JASENOVAČKA MAJKA

O Majko, Majko nebeskog raja.

O Majko, jasenovačkog kraja

Tebi zavjet dajemo molitve Ti šaljemo.

Baci pogled zrake sreće

Ti si naše rajsko cvijeće .

Otvori nam raja vrata

kraljice Hrvata.

Mijo Mićo Mačković – Skula


JASENOVAC je mjesto na lijevoj obali Save nasuprot ušća Une u Savu. Prvi spomen tog mjesta je 1334. godine u Kanonskoj vizitaciji Zagrebačke biskupije gdje se kaže da Jasenovac pripada Dubičkom arhiđakonatu. Bila je u selu drvena kapelica s drvenim temeljima posvećena sv. Erazma koja je srušena i ponovo izgrađena. Godine 1710. je osnovana župa koja je posvećena sv. Nikoli biskupu kao i kapelica koja je bila u njoj. U kapeli je bio glavni oltar sa slikom Sv. Nikole i dva pokrajna oltara Blažene Djevice Marije i sv. Roka. Kapela nije imala zvono, a prvo zvono dobila je 1718. godine na dar od turskog bega koji je prešao na katoličku vjeru, jer je on kao dijete u turskom pohodu i osvajanju iz ovog kraja odveden u Tursku. Oteli su ga janjičari i tamo ga odgojili. Kasnije se njemu vratilo sjećanje tko je i odakle je i tako pređe, tj. vrati se svojoj vjeri. Čak se i oženi katolkinjom te na dar pokloni ovo zvono. Sačuvano je i nalazi se na zvoniku župne crkve.

Prva župna crkva od opeke sagrađena je 1829. godine u baroknom stilu što je onda bio uvjet gradnje od strane carske vojne vlasti Austro-Ugarske koja je i financirala gradnju. Župna crkva je posvećena sv. Nikoli, jer su Jasenovčani bili brodari a tu je nekada bila i velika luka. Iste godine osnovan je i župni pjevački crkveni zbor i kupljena prve orgulje. Od tada gotovo neprekidno (osim u ratu 1991. – 1995.) crkveni zbor aktivno djeluje. (Obilježena je 180 godina postojanja zbora i tom prigodom tiskana monografija o njegovom uspješnom radu).

Ovo mjesto i ovaj jasenovački kraj od davnina je poznat po štovanju Majke Božje i naša crkva je već više od stoljeća hodočasničko mjesto gdje se vjerni narod okuplja štujući Majku Božju dolazeći pred njen zavjetni kip i oltar. Zavjet Majci Božjoj vjerni puk obavlja na blagdan Velike Gospe – 15. kolovoza, što pokazuje veliki dolazak hodočasnika iz bliže i dalje okolice, svake godine. Ove, 2010. godine župa Jasenovac proslavila je na blagdan Velike Gospe 300 godina postojanja u nazočnosti više tisuća vjernika. Misno slavlje je predvodio požeški biskup msgr. dr. Antun Škvorčević sa brojnim svećenicima.


Vrhunac slavlja je velika procesija kroz ulice Jasenovca sa zavjetnim kipom Majke Božje, što je po nekadašnjem običaju uveličali i mnogobrojni vatrogasci sa svojim zastavama. Zvonjavom zvona i marijanskim pjesmama iz više tisuća grla sve je rečeno.

Suze radosnice nitko nije skrivao jer to bijaše događaj za pamćenje kako naša Jasenovačka Majka Božja prolazi ulicama…

Štovanje i zavjeti Majci Božjoj od davnina su ovdje poznati. Velike pomoći koje je Ona pružila svome puku ne zaboravljaju se.

Evo nekoliko događaja koji su zabilježeni u povijesti Jasenovca:

Turska osvajanja i prodori iz, okupirane, Bosne u Hrvatsku bili su česti i krvavi zbog njihovih zločina. Godine 1513. Turci su prešli rijeke Savu i Unu i krenuli prema zapadu. Na blagdandan Velike Gospojine, 15. kolovoza, kod Jasenovca prema Dubici, hrvatski ban Petar Berislavić, zaposjedne boj s Turcima u kojem hrvatska vojska uspješno porazi Turke, a što ne pobije u boju to se utopi u rijekama Uni i Savi bježeći natrag u Bosnu. Ban Berislavić bio je odani štovatelj Majke Božje i vjerovao je u njenu pomoć jer je to bilo i na njen dan – Veliku Gospu. (Ovaj događaj je zapisan u knjizi Povijest Hrvatske autora Tade Smičiklasa i Vjekoslava Klaića).

Od tada počinje u Jasenovcu štovanje Majke Božje.

Događaj koji se zbio također na Veliku Gospu 1761. godine u Jasenovcu, opet govori o pomoći što je pruža Majka Božja a zapisan je u svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Tu ima velika zidna slika a ispod slike piše: MARKO BANIĆ, UTOPIVŠI SE U SAVI, OŽIVI NA ZAGOVOR MAJKE BOŽJE 1761. GODINE…

Tada je osnovana i Bratovština Majke Božje u Jasenovcu, koja na žalost danas ne postoji.

Evo još jednog događaja gdje je po zagovoru pomogla Majka Božja. Bilo je to 1898. godine: Jedan mještanin M.M. vozio je u zaprežnim kolima voz sijena iz livade kući. Prilikom prelaska željezničke pruge konji su se uplašiše parna lokomotiva i sletili s ceste u kanal. Kočijaš izlomljeni u smrtnim mukama je zaziva Majku Božju u pomoć, obećavši da će na ovome mjestu podići KRIŽ – i za života paliti luč kao znak zahvale samo da preživi. I bi tako. Preživio je i ozdravio. Križ je postavio koji su i njegovi nasljednici održavali a mještani ga štovali sve do 1946. godine kada je uoči Spasova te godine misteriozno nesta. Postavljen je novi koji je ubrzo srušen i tako još dva puta, a zadnji puta za vrijeme okupacije Jasenovca u Domovinskom ratu. Nakon Vojno-redarstvene akcije “Bljesak” novi križ je postavljen na starom mjestu, da bi nakon šezdeset godina (2006.) jedan mještanin dobije anonimnu dojavu kako se u njegovom zatrpanom bunaru nalazi križ koji je nestao 1946. godine. Čovjek s čudom ali u vjeri otkopa bunar i na dubini od 6 metara našao križ s korpusom. Neko ga je pekla savjest i priznao je svoj zločin. Sada se nalazi na obnovljenom bunaru u kome je nađen.

1913. godine u Jasenovcu vladala je zarazna bolest koja je poput kuge odnosila živote. U vrijeme žetve žita, zbog pomora, nije imao tko raditi. Okupi se devet djevojaka i svojom molitvom i zavjetom Majci Božjoj i sv. Roku – posteći sve te dane i izmoliše pomoć Majke Božje. Bolest je prestala harati, narod odahnu ali ne prestade moliti.

Godine 1914. je i u Jasenovcu je uslijedila mobilizacija. Hrvatski mladići odlaze a njihove djevojke, njih 9 opet se zavjetuju Majki Božjoj jasenovačkoj i uz molitvu traže pomoć Majke Božje da se sretno vrate mladići iz rata. I vrtili su se.

I 1991. godine, kao i svake prethodne, žene su čistile i uređivale Crkvu za nadolazeći blagdan Majke Božje – Veliku Gospu. Stavljajući cvijeće pred Gospin kip na glavnom oltaru jedna od njih Jela Mačković Skulina zamjetila je nešto čudno. Gospin kip ima orošeno lice. Na njemu su bile kapljice poput suza. I ostale četiri nazočne: Marija Jurić Tunjicina, Ana Pirija, Kata Đilas (orguljašica) i najmlađa među njima Mihaela Mačković su vidjele suze.

Najstarija među njima, premda iznenađena veli: žene moje – naša Gospa plače! Njezin plač nešto govori ili upozorava, da bi se ovdje moglo nešto gadno desiti. Bilo je 13. kolovoza 1991. godine. Ubrzo i ove prostore zahvati rat. Crkva je u listopadu te 1991. godine razrušena, hrvatski dio Jasenovca spaljen i opljačkan, narod prognan.

Po povratku iz prognanstva 1995. Gospin kip je nađen oštećen u ruševini. Restauriran je i postavljen ponovno na svoje mjesto – na oltaru. Gospin plač je govorio o zlu koje je došlo…

U tjeku rata kapele u selima župe su također sve srušene. Obnovljene su osim u selu Višnjica. Župna crkva Jasenovac je poznata po velikom baroknom oltaru iz 1714. godine koji se restaurirao i u dijelovima vraća u Crkvu.

Od početka XX stoljeća crkva ravnopravno nosi naziv sv. Nikole i Blažene Djevice Marije.

Od 2002. godine u Jasenovcu se na žalosni petak, (uoči cvjetne nedjelje) održava svake godine misno slavlje predvođeno msgr. dr. Amtunom Škvorčevićem, požeškim biskupom i svećenicima. To jeste spomen na sve stradale u svim ratovima i u logoru Jasenovac, a posebno za sve hrvatske branitelje 1991.- 1995. , koja završava u večernjim satima procesijom uz zapaljene svijeće. Tada se u procesiji nosi “crni križ” napravljen od nagorjelih greda iz crkve i kipom Majke Božje ulicama Jasenovca.

Župa ima oko 1500 vjernika katolika. Upravitelj je vlč. Mario Cimbal. Zvonar i sakristan je Mijo Mićo Mačković – Skula nastavlja obiteljsku tradiciju.